Prvi deo teksta, finansijsku analizu koncerna ''Agrokor'' možete pročitati na sajtu, Nove Sprske Političke Misle, na sledećem linku Finansijska (ne)održivost ''Agrokora''
Problem za Srbiju će nastati onog trenutka kada
prinudna uprava „Agrokora” odluči da proda akcije koje firme iz koncerna imaju u
drugim kompanijama van Hrvatske ili da likvidnost čuva tako što će novac prebaciti
odande gde ga ima. U ovom slučaju, to
će biti iz Srbije. „Agrokor” je odavno
prestao da bude samo hrvatski problem. Ivica Todorić, vlasnik „Agrokora”, više ne
drži sudbinu svoje imperije u rukama. Za razliku od svih država u regionu,
jedino predstavnici Srbija tvrde da u poslovanju ''Agrokorovih'' firmi u Srbiji
nema problema. To je potpuna laž, a nije ni prva niti poslednja izrečena u nizu
istorijskih lažnih izjava.
U trenutku kada su banke i „Agrokor” potpisali takozvani sporazum, u kojem su se obavezali da kao kreditori neće pokretati naplatu svojih potraživanja pod uslovom da se firma uvede u proces restrukturiranja pod palicom konsultanata koje su banke angažovale. Radi
se, pre svega, o dve najveće ruske banke, VTB i Sberbanci, kojima „Agrokor” duguje
više od 1,7 milijardi evra. Još je poznato da su dugovi prema kreditorima koji imaju
tzv. PIK obveznice negde oko 650 miliona evra, a to je pozajnica Dojč banke. To je,
uostalom, bio i zadatak Antonija Alvareza iz konsultantske kuće „Alvarez i Marsal”
i njegovog tima, koji će zajedno sa stručnjacima iz „Dilojta i Makenzija” radio
na procesu restrukturiranja giganta u nokdaunu.
Hiljade ljudi ugroženo je u Srbiji
i vrlo je moguće da će određeni procenat ostati bez posla. O tome bi trebalo obavestiti
čitavu javnost. „Agrokor” je u Srbiji vlasnik „Frikoma”, „Dijamanta” iz Zrenjanina,
„Kikindskog mlina” a.d. i trgovinskog lanca u kojem su maloprodajni objekti i distributivni
centri „Idea”, „Merkator” i „Roda”. Sve u svemu, Todorić u Srbiji zapošljava više
od 11.000 ljudi direktno, dok niko nije precizno utvrdio tačan broj radnika i poljoprivrednika
koji rade za firme koje su u Srbiji dobavljači kompanijama pod kontrolom „Agrokora”.
Broj se svakako meri desetinama hiljada. Tako „Merkator S”, koji je vlasnik trgovinskih
lanaca „Idea”, „Roda” i „Merkator”, zapošljava blizu 9.000 ljudi. Prošle godine
imali su promet od 1,2 milijarde evra i dobit od tri miliona evra na kraju godine.
Vlasnik ove firme je poslovni sistem „Merkator” d. d., čiji je opet direktni vlasnik
„Agrokor”.
„Dijamant” iz Zrenjanina zapošljava
blizu 800 radnika i prošle godine je imao promet od približno 110 miliona evra,
uz uknjižen gubitak od tri miliona evra. Vlasnik 96,14 odsto akcija „Dijamanta”
a.d. je „Agrokor” iz Zagreba. „Kikindski mlin” a.d. je imao promet prošle godine
od 11 miliona evra i zabeležio je gubitak do 150.000 evra. Vlasnik mu je „Dijamant”
a.d. iz Zrenjanina. „Frikom” je u većinskom vlasništvu „Agrokorove” kompanije „Ledo”
iz Hrvatske i prošle godine je imao 100 miliona evra prometa i dobit mu je bila
12 miliona evra. Na prvi pogled, čini se da su „Agrokorove” firme u Srbiji finansijske
zdrave. Međutim, s obzirom na to da su Alvarez i njegov tim već naišli na praksu
koju je Todorić upražnjavao, a to je da se neke pozicije vode vanbilansno, u konkretnoj
finanijskoj analizi u daljem delu teksta će se to i potvrditi.
Da li je ''Agrokor'' - ruska satisfakcija
za aroganciju Zagreba?
U krizi oko
Agrokora glavnu reč vode banke iza kojih stoji ruska država. Iskorišćava li Kremlj
ovu situaciju za svoje političke interese kako bi poručila da nije zadovoljna dosadašnjom
politikom Zagreba naspram Moskve? Negde oko 1,7 milijardi evra duga koji ima ‘’Agrokor’’
otpada samo na Sberbanku. Činjenica da iza njih stoji ruska država postavlja pitanje
u kojoj meri u pozadini stoje strateški interesi Rusije. Srpska javnost jednom mora
da shvati da je do sada Ruska Federacija na Balkanu imala samo ekonomske interese
i da je više ništa nije interesovalo. Najbolji primeri za to su NIS u Srbiji ili
rafinerije u Bosanskom Brodu.
Ruske
frustracije, možda?!
Rusija ostvaruje
uticaj u nizu balkanskih zemalja, od Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine - preko
Republike Srpske - pa do Kosova, gde deo odluka zavisi od odluka u UN, u kojoj Moskva
ima moć veta. Rusija koristi činjenicu da Evropska unija samo priča o proširenju,
a zapravo ne želi primiti navedene zemlje. To otvara prostor svima drugima - Turskoj,
Rusiji ili SAD-u. Situacija s ''Agrokorom'' takođe je korak prema proširenju ruske
prisutnosti. Iako Rusi tvrde da imaju samo ekonomske interese, iz kojih, dakle,
''Agrokor'' ne bi izlazio, mislim da imaju i političke.
Osim toga,
znamo da je u njihovoj spoljnoj politici ''Gazprom'' vrlo moćno sredstvo širenja
političke, sigurnosne i strateške moći. To jeste svakako ekonomija, ali tu idu i
odnosi međuzavisnosti koje koriste ruskoj poziciji u zemljama energetski vezanim
uz Rusiju. Treba spomenuti i da je Moskva frustrirana ograničenjima koje su balkanske
zemlje, sledeći politiku EU-e, postavile ruskom kapitalu i zbog kojih ona trpi štetu.
Slično važi i za slučaj Južnog toka u Bugarskoj, a naredni problem su sankcije Evropske
unije prema Rusiji. Osim toga, ruski kapital je u zemljama zapadnog Balkana daleko
slabiji što je to kapital iz zapadnih zemalja.
Loši
hrvatsko-ruski odnosi- da li je Kremlj dočekao svojih pet
minuta?
Čitavu priču
oko ''Agrokora'' treba staviti i u kontekst loših hrvatsko-ruskih odnosa, koji su
dugo bili zamrznuti, za što je dobrim delom odgovoran Zagreb. Iz ruske perspektive,
problemi su počeli još u predsedničkom mandatu Stipe Mesića. On se zalagao za prijateljske
odnose, ali nije uspeo uveriti Ivu Sanadera da zemlju ekonomski otvori prema Rusiji
i Kini. Nakon Sanadera stvari se zaoštravaju i dolazi do prekida svake ozbiljnije
saradnje. Potom je Hrvatska počela spominjati LNG terminal na Krku kao alternativu
ruskoj energetskoj prisutnosti u istočnoj Evropi. I konačno, premijer Andrej Plenković
je nuđenjem pomoći Ukrajini u mirnoj reintegraciji Donbasa i spominjanjem Krima
navukao otvorenu ljutnju Moskve. Zagreb je i drugim potezima demonstrirao ignorisanje
Rusije.
I
Rusi imaju interesa da "samo” zarade
Ipak je moguće
da se radi "samo” o ekonomiji. Sberbank i inače postoji na tržištu Hrvatske.
Kapital će otići gde god ima interesa. To je ekonomski darvinizam. Ni italijanski,
nemački ili austrijski bankari nisu kod nas došli kao humanitarna pomoć, nego da
ostvaruju svoje interese. Postoje li ovde ipak neki politički razlozi? Taj scenario
‚pije vodu', ali ja to ne znam i ne mogu komentarisati. Zašto i Rusi ne bi imali
interesa da, kreditirajući trgovinu, zarade? Nije nužno reč o političkom interesu.
Kakvi god bili pozadinski razlozi, ''Agrokorom'' je dosada upravljao direktor za
restrukturiranje Antonio Alvarez. On je na tu poziciju došao upravo na želju Sberbanke.
Očigledno je da on nije u potpunosti uvažavao stavove Rusa, i time nije uspeo da
ruski uticaj bude veći. ''Agrokor'' je, naime, samo polovinom hrvatska kompanija,
a ostalim delom njena se delatnost prelila u napred spomenute države.
Ukoliko bi
se nova uprava vodila isključivo ekonomskim kriterijumima, kao što to rade svi veliki
lanci, to znači robu sa najjeftinijim cenama. Teoretski je moguće da na policama
''Konzuma'' ili ''Idee'' ne bude niti jednog domaćeg proizvoda. Ne kažem da će se
to dogoditi, samo da je to mogući scenario.
Međutim,
nas u Srbiji, treba da interesuje kome će biti prodata imovina od navedenih
firmi ''Agrokora''? U sledećem tekstu, bavićemo se ‘’Lex Agorkorom’’- zakonom
kakvog nema nigde u svetu, ali i poslovanju firmi u Srbiji na osnovu dostupnih
i poslednjih finansijskih izveštaja.